Pionirka vajarstva i keramike
Za vreme Drugog svetskog rata, veoma mali broj umetnika bavio se vajarstvom i keramikom, a u toj oblasti posebno se istakla i jedna žena po imenu Zlata Markov-Baranji.
Iako je odrasla kao siroče, uspela je da se školuje čak i u inostranstvu. Boravila je najpre u internatu u Bukureštu, a osnovnu i srednju školu je završila u današnjem Zrenjaninu, da bi nakon toga otišla u Temišvar i Beč na usavršavanje u oblasti slikarstva, muzike i jezika.
Sa 19 godina udaje se za Karolja Baranjija, istaknutog skulptora, keramičara i slikara, a šest godina kasnije zajedno sa Karoljem dolazi u Novi Sad u kojem osnivaju atelje na Telepu koji će kasnije biti poplavljen. Tom prilikom, uništeni su svi odlivci, makete, skulpture i keramika. Tokom Drugog svetskog rata, uspeli su da obnove svoj dom, međutim on ponovo biva uništen 1944. godine prilikom bombardovanja Novog Sada.
Pored umetničkog rada, Zlata je bila angažovana u okviru inicijative Trgovačko-industrijske i zanatske komore za osnivanje škole za aranžiranje izloga, reklamnu i primenjenu umetnost, koja je i bila realizovana. Po okončanju rata, odlučuje da se posveti keramici i keramoplastici, a iskustvo u toj oblasti prenosila je u okviru Odseka umetničke keramike u Školi za primenjenu umetnost u Novom Sadu, koji je i sama pokrenula. Takođe, jedan je od osnivača, a jedno vreme je bila i predsednica Udruženja likovnih umetnika primenjenih umetnosti i dizajnera Vojvodine (UPIDIV). Organizovala je i prvu izložbu Udruženja primenjenih umetnika Srbije 1955. godine.
Kada je reč o radovima, najmonumentalniji Zlatin i Karoljev rad bila je skulptura Ikar iz 1938. godine, koja se nalazi na zgradi tadašnje Komande vazduhoplovstva Kraljevine SHS u Zemunu arhitekte Dragiše Brašovana.
Skulpture pod nazivom Dečaci i Devojčice danas se nalaze ispred osnovne škole ’’Žarko Zrenjanin’’ na Limanu III, koje su inicijalno bile postavljene ispred gimnazije ’’Isidora Sekulić’’. Napravljene su od veštačkog kamena, dimenzija 1,25 x 1,7 m i 1,55 x 1,28 m.
Skulptura ,,Siročići’’ u Narodnom muzeju u Zrenjaninu predstavlja još jedno prepoznatljivo Zlatino delo koje je nastalo tokom Drugog svetskog rata, a oslikava situaciju u kojoj je, zbog ratnih dešavanja, širom sveta hiljade dece ostalo bez roditelja. Na licima figura primeti se beznađe, strah i očaj.
Godine 1958. i 1959., dobila je srebrnu medalju na kolektivnim izložbama u Briselu (,,Association Royale des Artistes Professionnels de Belgique’’), zatim Zlatnu formu 1965. godine, i Oktobarsku nagradu Novog Sada 1969. godine.
Autorka: Aleksandra Jovanović
Realizaciju projekta “Afirmacija interkulturalne ženske istorije na Info4Youth” realizuje udruženje “Poslovi za mlade” koji je podržala Gradska uprava za kulturu Grada Novog Sada u 2022. godini.